Glazba je gotovo uvijek bila u Antonijevom životu. U dobi od sedam godina želio je naučiti svirati klavir. Majka mu je rekla da će, ako može pronaći klavir, moći pohađati nastavu, pa je tako njegova glazbena karijera započela nakon što je pronašao oglas za prodaju potpuno funkcionalnog klavira - za dolar.

Međutim, brzo je otkrio da učenje instrumenta na tradicionalan način nije za njega. Radost glazbe koja je proizašla iz pukog sviranja nestala je zajedno s proučavanjem teorije. Zaustavio je nastavu, zadržavajući uzbuđenje otkrivanja instrumenta i intuitivnog učenja koje je tek počelo. Srećom za Antonija i sve ostale, ima vrlo dobar sluh.

Sa šesnaest godina djevojka mu je kupila gitaru, što je dovelo do stvaranja nekoliko tinejdžerskih bendova Betatest i Hotel Raphael. Prognani u garažu, stvorili su uobičajene pjesme ispunjene čežnjom za tinejdžere koji su podvrgnuti hormonskom mučenju, a potonji je bend snimio EP u studiju SAE. Otprilike u to vrijeme jedan od njegovih prijatelja napisao je računalnu igru pod nazivom Skidmarks, ali kad je Antonije čuo glazbu za nju, pomislio je da je to "sranje". Ne posramljen činjenicom da zapravo nije angažiran, napisao je novu pjesmu. Iako je postojeći glazbenik već plaćen, softverskoj se tvrtki ova nova pjesma toliko svidjela da su umjesto nje angažirali Antonija, čak nevoljko pristajući na njegove zahtjeve za honorarom. Igra je zauzela prvo mjesto na britanskim ljestvicama.

Međutim, preživjeti kao glazbenik na Novom Zelandu i u najboljim vremenima može biti teško. Nakon što se oporavio od iznenadne smrti računalne platforme Amiga, o kojoj je ovisio Skidmarks i njegov kasniji razvoj, Antonije je pokušao nekoliko drugih karijera. Prešao je od unosa podataka do voditelja računalnog odjela, profesionalno radio kao samouki računalni animator i honorarno radio kao internetski dizajner i savjetnik za brendiranje. Neprestani skokovi u karijeri nisu bili toliko nedostatak fokusa koliko neizbježan rezultat bavljenja bez glazbom. Shvativši to, Antonije se odlučio posvetiti glazbi bez obzira na sve i jednostavno iz nje izvući najbolje. U to se vrijeme upravo preselio na otok Waiheke, gdje su bili idealni uvjeti za razvoj kreativne karijere. Redovite samostalne nastupe započeo je u kao Kid A, izvodeći strastvene tekstove uz pratnju jako pohabane od tri četvrtine veličinaakustične gitare s najlonskim žicama. Zatim je s još trojicom osnovao Taos, bend koji je svu svoju glazbu komponirao kao nastup uživo. Postali su popularni i obišli su Novi Zeland, zabavljajući publiku svježim funk ritmovima i prilagođenim vokalima slobodnog stila od Billy Fluid.

Antoni je počeo skladati filmske partiture na prijelazu stoljeća, prvi put odlučivši raditi gotovo u potpunosti u softveru iz razloga brzine i fleksibilnosti. Zahvaljujući internetu, uspio je skladati glazbu za međunarodne produkcije visokog profila između kupanja na plaži i vožnje biciklom, od kućnom studiju na otoku Waiheke.

Trenutno se nalazi u domovini svog djeda - Hrvatskoj. Dok je bio u Europi, nakon duge potrage otkrio je najbolje audio zvučnike koje je ljudi ikad stvorio. Od svojih najskromnijih početaka, Antonije je stvorio izvanrednu količinu glazbe, a sada je napokon može čuti.

Ovo otkriće kulminiralo je kontinuiranom suradnjom s kolegom glazbenikom i dobrim prijateljem Jonathan Dower, koji je također kupio par istih zvučnika. U svojim kućnim studijima zajedno su snimili dva albuma elektroničke glazbe pod, naziv grupe Prisoners of Neptune. Čiji je debi zauzeo prvo mjesto u finskoj iTunes trgovini u roku od nekoliko dana od izlaska.

Hannah McQuilkan je radio kao improvizacijski izvođač, liječnik klaun u dječjoj bolnici u Aucklandu, vlasnik je i upravlja prirodnim zdravstvenim centrom i obožavatelj je Antonija broj jedan.